Upristojit ću se....
Napisati novi post...
Evo vratih se sa kave. Imala sam intrvju sa bubnjarom M.A.K.S.-a...Nadasve skroz simpa lik.Platio je kavu...Vratit cu mu :) (da...da...častit ću te kavom )
I tak..ostala sam bez inspiracije za pitanja pa je dečko sam morao pričati.
Da li je to zbog toga što me prala nervoza ili što li?
A ki bi me znao.
U ovom datom trenutku sam jako zbunjena (zašto ana????) pa se ne mogu u biti definirati. I trebala bi napisati članak ali ne mogu. Lack of inspirejšn...opet.

Sandy ima tipa. Da ne povjeruješ. Iznenadila nas je. U biti on nas je iznendaio jer smo to od njega morali saznati...očito joj je bilo teško objaviti da je u vezi svojoj jedinoj i najdražoj kumi.
S druge strane moja draga Sunce mi jeotputovala danas na Hvar...i necu je vidjeti mjesec dana
Sunce come back!!!

Bas nemam inspiracije za pisanje. Onaj posao me ubija...izvlači svu energiju iz mene. To je moj dragi Hef kriv. Hvala ti Willy...Inače prodajem suvenire...da, da...dream job! Pa sam dala otkaz....radim još dva dana, i onda slijedi uživancija. Idem na Fratarski 4 dana spavati pod zvijezdama, u nabavku svih potrebnih stvari za školu (mrzim šoping ) i napravit cu đir po Italiji...nisam dugo....Mozda bi skoknula i do Zg-a da si vidim moju Valneicu, Unicu i da mi Matija skuha kavu...Sve u svemu imati ću pet soma u novčaniku pa ću se istrošiti (kako bi opet na jesen bila švorc )

Idem pisati članak...ak dobijem inspiraciju.
Ak ne...sorry Regionale, imat ćete isfušaren intervju!

Baj baj...kissly
Vaša...
Mladenka... (ovaj nick me živcira...promjenit ću ga...ali ne još jer...zamisli!!! NEMAM ISPIRACIJE!!!!
Idem ju kupiti!! Kiss)

Nikada ne znaš što te može snaci kada su ti roditelji na putu. Tipovi se jebu, plavuše se jebu, svi se jebu. Mladenka i djeveruše jedu pizzu, gledaju You, me and Dupree, i izlaze vani iza ponoći.
Nakon zgodničkog dostavljača pizze i šmekanja ispred Yettija, i jurenja u videoteku, bacile smo se na žderanje quatro formađi i gledanje Dupreeja...Owen Wilson rula!Ali smo se oko ponoć i po, kad nam se već počelo spavati, odlučile da bi mogle vanka. I odosmo mi u Uljanik. Bio je All Stars party, niš posebno, pušta se mjuzik i tak. Došepsamo mi do Uljanika i chillamo, vidimo svakakve ljudove tamo...?na zalost?
U jednom trenutku na čarobnom mjestu djeveruše Sunce stvori se visoki čovcac i priča on sa Sunce. Ona se gubi, gleda u mene i sany, ne zna što da mu kaže i onda uzme live dictionary aka mene da prevodim. Čovac ne zna beknuti ingliš, i još ima neki sjebanac naglasak. I niš sporazumjeli se mi rukama i nogama, pitao do kad radi Uljanik.
Kasnije...sjedimo mi i spazimo visokog čovika. I ja njemu od kud je.. I čovik mi kaže Portuga!!!
PORTUGAL!!!JA OBOŽAVAM PORTUGAL!!
Eu sao feliz!
I počeli mi pričati sa visokim aka Fernando, koji nas je upoznao sa Cristianom..jaako simpatičan i sa Joaom...pa jaaaaaaaaako jaaaaaako simpatoičan. Da sažmem, proveli smo s njima jako dugo vremena. Vratile smo se doma u 6 i po ujutro. Ou jea.
Cijeli slijedeći tjedan ja patim, mučim se...volim Joaa, ali ga neću više vidjeti i jučer...
Kaže meni Sunce...e kao doći ce večeras u Uljanik. I ja WHAAT???
Kako to?? Ne opet...sva se mučim...sad ću opet patiti tjednima...I niš. Odemo mi. Išle so Sandy, Sunce, Tinčeko, Drvo i ja.
I dođoše oni..oko ponoć i po. Ali nema Joaa! Došli su Cristiano i Nando...ali ne i Joao...Ja sva u bedu...
I tako, pričala sam cilu večer sa Cristianom, čovik me častio pivom i rekao mi..ma da ti si moja prijateljica...Jeeee...
I eto...to je u biti bilo to. Oprostili smo se s njima..izljubili i sve. I na izlazu iz uljanika ja stresem Tuborg na ex što je izazvalo podrigivanje, skoro povračanje i vrtoglavicu do doma.Nemam blage kako sam došla do doma, kako mi se vrtilo. A još sam i pokisla, pa sam u 2 ujutro sušila kosu!!!
Gotovo je...odoše oni...uvijek ću ih se sječati!!!

Mislim, da. Sve je počelo prekrasno.

Slušam : Blur – Coffe and TV
Petak. Taj divni petak. Dan kada sve završava. Pisala sam povijest i čisto bila zadovoljna, sjedila sam s Djeverušom Sandy i Kolegicom, te sam čuvala Eko izložbu. Srela Drvo i Drvo i pričala sam sa Kumom.
Onda navečer sam išla vani.
„Do kada ćeš ostati?“ pita Majka
„Kae ja znam, do deset. Idemo ja i Djeveruša Sandy na kavicu u Bass i mozda đir...“
I tak ona meni „U 10 I PO DA SI KUĆI!!!“Ono, haloooooooooooooooooo...ja imam 16 godina. Ali ok...
I išla ja van sa Sandy. U prvaomajskoj smo srele Maria Petrekovića pa sam mu se klanjala iza leđa. Hihi. Tnx good da me čovac nije vidio. Otpalile smo i do novonastalog Pulskog lunića...onak niš posebno. Vrtuljci za djecu, autići. I of kors – veliki šator za velike ljude. Danas je to bio gospon Škoro. Sandy i ja smo, ušli u šator pun srednjovječnih ljudi i djece na čijem čelu piše: AJ EM ŠKORO FEN!!! I Majka je htjela ići Sorry Škoro...niš osobno.
Na kraju, smo završile u našem divnom i krasnom Bass-u. Vidla sam da Stiv radi kaj me iznenadilo bikoz se sad ušefio i stalno rade El Nino i Barbie. Ljudovi oko nas su uzeli pivo. Ja čaj. Sandy kavu. Ljudovi pivo. Tuborg.
Ja sam maloljetna pa ne smijem. Stiv zna Majku. Bemti!
I doskakuće jedna crna mala do dva susjedna stola gdje je TUBORG. Onako sva crno-zelena i uvali ljudima nagradnu igru. Mi popizdile. &%$#/(?/%$&/$$# (psovke)
22:13
Kao ja bum zvala Majku i ona će me pustiti duže.
Jea rajght.
Posvađale smo se i ja sam potrošila 5 kn na mobu na nju. Mrš!
I došepslala sam do doma do deset i po. I otpalila u maj room bikoz me živcirala.
Ma naravno da je došla.
„Šta se prnjiš?“ pita, a ja gledam Snovolovku...fkat me zanimao film.
„Niš. Livaj me alon.“
„Šta? Pa nemoš stalno izlazit. Niš ne učiš. Past češ matematiku i fiziku. Jebiga!“
„Ispravit ću!! Što hoćeš. Ionak sam od tebe naslijedila moj debilizam za matiš i fiziku!“
Fusnota: moja Majka je sve 4 godine srednje škole padala matiš!!!
Svađa, svađa, svađa...bla bla bla.
Kad sam joj dosadila, a i ona meni, otišla je.
„Radim sutra!“ prosiktala je!

Slušam : Boney M – Rivers of Babylon ; Coldplay – Scientist ; Trouble ; Dream Theather – Another day ; Gigi D'Agostino – I'll fly with you

Subota. Još od 1.5 gnjavim Kumu u vezi nekog gadnog frajera koji je isti Gael Garcia Marquez. Jebiga. Nisam ja kriva kaj se palim na rugobe! Uz to ima taj neki tip u mojoj skul koji je ex od neke ribucke koja je ono iju!!! Bljakić! Ali i on nije obdaren ljepotom. Enivej, u subotu ujutro bio je dan škole. Pa sam se tamo nacrtala u 9 i nešto i dovukla sam se do Tinčeko. Ona je buljila u Lukicu, a ja sam tražila Ružnog. Nije došao.
Otišle smo. Bilo je boring. Ovi su digli zastavu, malo pjevali, recitirali i adio more!
Odosmo mi do grada. Tinčeko, Sunce, Sandy, ja i AnotherOne (dalje AO). AO je trebala do knjižnice pa smo se mi počeli vući preko Prvomajske prema Kandlerovoj. Aaaaaaaa. Boring. Iskrcali smo AO kod fasta i krenule dalje. Sunce se išla nać s Pepom, a mi u nove vojne pohode. Kuma je svirala na tržnici pa sam se par puta vračala.
Tamo je bio taj netko. Mrzim ga,ali me nekada uhvati da se napalim na njega. Fuj.
Nakon što je kuma završila morala je juriti u kazalište bikoz je pjevala s Terankama (jes jes, ona pjeva u klapi!!)
I sad jurimo mi, bikoz bi ona zakasnila. Ja jurim jer je to kazalište, radno mjesto Svijetlečeg tipa. Nadala sam se da ću ga vidjeti. Ali nisam. Niš. Jurimo mi u garderobu i Naletim na Coco. KAAAJ?? Ok žena vodi neki program. Ok whatever. Uletimo u garderobu, i tražimo teranke. Vidjela sam iza pozornice neke fizikalce, očekujući Svijetlečeg, ali niš. Ionako je bilo ko u rogu. Kad sam oistavila Kumu da se presvuće, otišla sam naći Tinčeko i Sandy. Pritom sam se u backstageu razbila preko kutije koju uopće nisam vidjela i pritom sam srušila pol rekvizita. Pobjegla sam.

Ok, dođoh kući.
„Ti je javila tetka??“ pita Majka. Zaboravila je na jučerašnju svađu.
„Kaj?“
„ Uspavali su Pelusha???“
„MOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOLIM????“ oči su mi se napunile suzama u roku od odmah! What? Whay??? To je moj mali pesek! I kaže mi da ne zna. Ja sva down. Za pol sata idem, na instrukcije, a tulim ko blesava.
Na instrukcijama sam svako malo brisala suze. Ovu nisam slušala.
Nakon njih, išla sam u Vinky. Tamo gdje sam prije stanovala i gdje je zivjeo Pelush. Di zive baba i deda.
PRIJE- ja izađem iz auta, čujem da netko dva puta zalaje, pogledam gore, vidim Pelushica, kako mi se veseli. Kako prilazim ulazu on me prati po terasi. Kada otvorim vrata, on izleti i omota mi se oko nogu. Ta patuljasta pufnica mi je bila najdraže biće.
POSLIJE- ja izađem iza auta, ne čujem niš, pogledam gore, prazna terasa. Krenem prema vratima, sve je tiho. Otvorim vrata, nitko me ne čeka. Ulazim u dnevni ne vidim ga. Ta patuljasta pufnica mi je bila najdraže biće.
Čim sam ušla rasplakala sam se i plakala sam najmanje 3 sata! Bubrezi su mu otkazali, nije pišao dva dana. Ionako bi umrijeo u mukama. Ja tulim. Oni meni da su morali. Ja opet tulim.
Fali mi...jako!
Moj mali Pelushic!!--------------->

Navečer smo nakon Zvijezda koje su pjevale i ispadanja Igora i Jelene, i pojedene pizze, išli u sipe. Ja dama u radnom odjelu, dvije jakne i mojim martama sa svijetlećim crvenim vezicama, krenula sam put Vinky vale. Tamo ima sipa, kaže Tetka. Vidjele smo dvije, fulale ih, i ja sam stresla glavom o drvo. Vidjela sam mini lignju. Bilo je fora. Na kraju smo plesale. Ja u martama, ona u gumenim čizmama, negdje oko 1 ujutro na NeSječamSeKoju pjesmu.

Slušam: Gwen Stefani - Luxurious

Nedjelja. The study day. Samo bez onog Study...Nisam knjigu takla. Cijeli dan sam spavala i čitala „Za sve je kriv Tom Sawyer“ Dvine Meler. PROČITAJTE TO!!!
Kada sam se oko 18 i po iskebeljala iz kreveta i otuširala se, došla je Majka po mene. Idemo doma. Ja i Kornjača smo se slikali Tetkinim uber mobitelom jer je sutradan odlazila. Dok smo bili u novonamještenoj sobi (made on Subota- Mladenka est fizikalac!!) čula sam Majku : “Mikea više nema!“ KMEEEEEEEEEEEE!!! Zar i mačak???
Mike je bio moj prvi mačak. Bio je divljiu, krao je hranu susjedima, pa su baba i deda popizdili i rekli Majci da ga se riješi.
Ja sam se pravila blesava. Pozdravila sam Tetku izašla u dvorište i derala se MIKE!!!!!!!! MAAAAAAAAAAAAJK!!!!! Niš. Znala sam da neće doći. To je bio najteži trenutak u mom životu. Sjela sam u auto.
„Nema mi Mikea!“ kažem
„Sigurno negdje brusi!Vrijeme je parenja!“ kaže Majka. Tad sam popizdila!
„Kako možeš tako lagati. Ne brusi. Odvela si ga negdje! Kako si mogla! Nisi mi dala ni da se oprsostim od moje vlastite mačke!“
Vrištala sam i plakala. Došla doma, zavukla se u krevet, plakala i gledala Zakon braće. Dominic Purcell me razveselio. Volim ga.
Otišla sam oko 11 uzeti svijeću za Pelusha i Mikea. Majčin tip je već spavao, ona je igrala Laru.
„Di su svijeće?“
„Ne znam.“ Reče. Ja tražim, i fkt nema. A vidim jedna gori. Digne se Majčin tip, sav nervozan.
„Kaj lupaš, pizdu materinu, ne dižeš se ti u pet, kurac.“ I sere tako.
„Di su svijeće?“ Pitam ga.
„Nema!“
„Kako nema, pa otkud ova...bla bla....“
„Ne. Za tebe nema. Što će ti?“
„ DA ZAPALIM ZA MOG MRTVOG PSA I NESTALU MAČKU!“ ful sam se zaderala
„Nema!“
„Mrš u finu konjino!“ rekla sam mu. Jebeni kreten.

Majka je došla nakon 5 min i donjela mi svijeću. Nisam ju uzela. Danas je utorak i još uvijek stoji ne zapaljena. Princip.

Slušam : No Doubt – A simple kind of life

Sada sam bolesna. Trese me temperatura, kašljem, šmrcam. Ja mislim da je to od tuge jer sam cijeli vikend plakala, a i jučer...Sutra idem kod doktora, pa bum vidla što mi je.
Žao mi je na ovako dugom posteku. Morala sam se istresti!

Tajanstvena Mladenka

Kupila sam Cosmo.

I pročitala sam ga, odmah naravno. Još sam ga u busu s Tinčeko listala. Djeveruša Sunce je rekla da nesmijem...jebiga Sunce...

U Cosmu sam naletila na jedan zanimljiv članak o celulitu gdje je prikazana jedna djevojka. Crno-bijela. S debelim nogama. 20 kila previše. Meni je osobno baš slatka. Ljudima u Cosmu očito nije. Ali zanimljivije je pšto se na sljedećoj strani pojavljuje manekenka. Sa nogama dugim 580 kilometara. Sređena u photoshopu, naravno.

I sad ta stoji. Previja se na suncu. Ispred žutog zida je. Obućena u mini kožni plavi kostimić za plažu. Na nogama nema ni jednu dlaku, madež, oziljak, nabor, trag celulita, mišić, kost, išta...

Ali ona je prekrasna.

Crno-bijela djevojka nije. Tada nije bilo photoshopa. Ona ima obješenu kožu na podlaktici i jastuk iznad koljena. Gležnjeve nema. I sise su joj obješene.

Kako onda to nije bilo ružno? Tipci su se palili na nju. Jesu 100%. Da im je došla ona fotošopovska nebi ju htjeli! JER JAKA ŽENA JE PRAVA ŽENA!

Da ne bi bilo zablude, ne ja nemam 130 kila pa da sam sad ljuboorna na mršavice. Naprotiv imam normalnu težinu, zapravo sam i smršavila zbog stresa. I sad se prežderavam čokoladama da dobijem koju kilu.

Djeco, mame, sestre, tetke, bake i susjede: NE idite na rigorozne dijete! Osim, naravno, ako to zdravlje ne zahtjeva od vas. Jer bez obzira na dijetu nećete izgledati kao modeli. Ni one ne izgledaju tako.

Ali nije Cosmo ni loš. Našla sam jedan članak o plastičnim operacijama. Fora je. Piše da je botox zapravo izolirana bakterija koja se u malim količinama unosi u mišiće, te ih umrtvljuje tako da ih ne možeš micati. A i nastaju male borice oko nosa i ukočeno lice, kao da nošite masku.

Veliko fuj.

Još je odvratnija činjenica je da se kolagen koji se stavlja u usta radi od prepucija novođenog dječaka koji je saad tinejđer. Da, to znači da ako napumpate usta, imate dio nečijeg penisa u njima.

Zbilja prekrasno.

Ja sam željela veće sise. Sad više ne želim.

Bili mi i ostali zdravi, lijepi i debeli,
Vaša,
Tajanstvena Mladenka



<--Tako velika a tako lijepa

Skrivam se od Majke.

U subotu mi nije dala da idem vani. Neda mi da surfam netom. Pardon, samo petkom i subotom. Danas je ponedjeljak, Majka radi popodne. Ja "tražim" nešto za engleski.

Lažem Majci. Nisam u redu. Nije ni ona. Djeveruša Sunce smije bit na netu svaki dan 45 minuta. Ja ne. Ja sam bezobrazna pa ne smijem.

Kornjača smije biti na kompu. Mali igra GTA sa 6 godina...gazi ljude, mlati muriju, krade aute. I Majka mu to dopušta. A ja ne smijem biti pišljivih 45 minuta na netu.

Dobit ću čir na želudcu ako već nisam. Uz sve moje internetske probleme, još problema mi je našla stvarati ona Krava. Krava je profesorica. Starost joj je procjenjuje na otprilike 400 milijuna godina, ali ne da se ona. Drži satove i držat će ih...još dvije godine. Da joj ministarstvo da penziju. Ja joj ne bi ništa dala. Ima kosu boje hrđe. Starija je od moje bake.

Danas nam je dala zadatak. Koji sam ja riješila u roku od sekunde. Ali kako nakon 400 milijuna godina živoa počneš zaboravljati, ona je zaboravila da mi tu nešto nismo obradili. Ja ju ne slušam. Skrivam zadatak ako je slučajno pogrešan, pa da ne sere. I dođe. I kaže da brišem sve. Da ne valja. Moš mislit. I ja sad ponovo nacrtam strujni krug, kako mi je rekla i čekam, zadatak ne znam riješiti na drugi način no na onaj koji sam ga već riješila. I dođe. I kaže da brišem sve. I opet d nacrtam onaj prvi strujni krug. I dere se,viče, vrišti.

Tišina. Trenutna kolegica iz klupe (ja sam pokretni inventar ove godine) prepisuje svaku rijec od mene i briše kad god Krava to kaže. Ode Krava do Smarta (najučenik u razredu of kors) i izbifla riješenje. E tad sam pukla. 4 minute prije toga mi je rekla da izbrišem jer je krivo, a sad je rekla da je to točan rezultat. Ja sam poživčanila. Trenutna kolegica iz klupe je poživčanila. POsvađale su se. Ja sam šutila. Dovoljno sam se svađala s njom. Kad je izašla iz razreda proklela sam je da crkne u najgorim mukama. Ok, to je bilo zlo od mene. Jako zlo. Ali ako nju nije briga, e pa nije ni mene.

Uz to, ako dobijem čir na želudcu i završim u bolnici, tužit ću je. I ona će mi isplatiti veliku svotu novaca. Ili će u zatvor. Zbog psihičkog zlostavljanja. Jer ja to više neću trpiti.

(Živčana) Tajanstvena Mladenka

Slušam:Roxette - Listen to your heart

Želim nešto napisati.

Imam tu želju od ponedjeljka. Ustvari nemam vremenu, previše sam zauzeta spavanjem i televizijom da bi napisala nešto suvislo. I zanimljivo.

Da, tako provodim dane. Ne učim. Nakon što mjesecu dana nisam bila u školi, bio bi red da učim. Ali ja to ne radim.

Pitam se: “What’s the point anyway?”
The point is faks. Da. Ali što ako na faksu naletima na nekog novog Cho-frajera koji će pobiti pola svojih kolega s faksa jer mu je, eto, došlo I ja budem među mrtvima? Ili ako ja postanem manijankalni ubojica? Onda mi neće pomoći nadoknađivanje propuštenoga u srednjoj školi.

Ali mi smo ljudi vedri I optimistični ljudovi pa, hajde, recimo da ću na faks. I što onda? Ionako sam ja hiperaktivno djete i doslovno bi me ubilo da radim posao tipa posao-kuća-posao-kuća, pa nakon 5 godina takvog života posao-kuća-dijete-posao-kuća-dijete.

Ja sam avanturist. Želim se popeti na Kilimanđaro.

Razgovarajući sa Drusillom, počela sam se premišljati u vezi s mojim odabirom da budem novinar. Ok biti novinar je super, upoznaš hrpetinu ljudi, ali ja bi putovala I želim živjeti s Aboriđinima. Oni su kuleri. Daleko veći od ljudi koji me trenutno okružuju.

Da zaključim ovo bljezgarenje, shvatili smo da mi je škola relativno potrebna jer treba stići do Kilimanđara, a to sa plaćom čistačice neću moći postići. Valjda. Pa hajde. Završit ću još ove dvije i kusur godine, i još eventualno 4 na faksu i onda ću početi živjeti.

Dakle, još 6 godina, 1 mjesec i otprilike 25 dana (2 mjeseca više manje)

Tajanstvena Mladenka

P.S. Nisam zagovornik čestog mjenjanja blogova, ali smatram da nakon dvije godine na blog.hr mogu otvoriti blog gdje me nitko neće prepoznati. Čak ni SpužvaBob ne zna za njega…